(1) Godina je 1865., 23. mart, mjesto radnje negdje na Pacifiku – posada balona očajnički pokušava zadržati visinu i iz košare izbacuje sav nepotreban teret. Nakon dramatičnog početka, dobivamo malo opširniji izvještaj – u košari je pet članova posade, oluja traje već pet dana, balon dnevno prevali 2000 milja, a oni nemaju nikakva pomoćna sredstva na raspolaganju pomoću kojih bi odredili svoj položaj. Nakon što su se riješili teških predmeta, balon se diže na 4500 stopa. Slijedećeg dana stvari izgledaju bolje – oluja se smirila, a i oblaci su se nešto kasnije razišli. Tada, međutim, balon opet počinje tonuti, pa oni bacaju i posljednji teret iz košare. Svuda oko njih je vodena pustinja Pacifika, kopna nigdje na vidiku. Kako se visina i dalje smanjuje, posada se rješava sada apsolutno svega, na kraju čak i same košare.
Napet početak, ali onda nepotrebno razvlačenje, čudan tok pripovijedanja.
75 / 65 / 60 / 70 / 70 / 65 / 70 / 65 / 65 / 60 – 66,5
Nema komentara:
Objavi komentar