(1) Početak romana je nešto kao prolog – naš junak i pripovjedač je u lječilištu (psihijatriji?) i sa svojim bolničarem ima prijateljski odnos. On njemu priča priče, a bolničar mu pokazuje svoje radove od uzica koje veže u čvorove i od njih pravi figure. Sa svojim posjetiocima nema tako dobar odnos i smeta mu mnogo stvari koje oni rade u njegovoj sobi. Njegovu pažnju više zaokuplja papir po koga je poslao svoga njegovatelja Brunu. Rekao mu je da u dućanu traži "nevini papir" i s njom je Bruno uspio prodavačicu natjerati da pocrveni, na čemu mu je zahvalan. Nakon što je nabavljen papir i nađeno naliv-pero, naš junak premišlja kako bi počeo svoju priču, pa odlučuje kako će početi "daleko ispred sebe", od svojih praroditelja, tj. bake. U jednoj prilično kompleksnoj rečenici doznajemo da se baka u oktobru 1899. godine, jednog popodneva, nalazila na polju krumpira i kopala polje. Na sebi je imala više sukanja čiji položaj je posebnim redom svakoga dana mijenjala.
Vickast početak, krasne jezične konstrukcije.
80 / 75 / 80 / 80 / 85 / 90 / 85 / 80 / 85 / 85 – 82,5
Nema komentara:
Objavi komentar