(2) Pripovjedač počinje priču o drugom doživljaju koji je zapamtio iz rata. U blizini njihovog položaja živjela je mlada žena sama s djecom. Jedne večeri, kad nije bilo bajraktara s njima (ovaj je puno držao do discipline), silovali su tu ženu. Pripovjedač se je vratio sa straže i drugovi su ga poslali u štalu, gdje je u sijenu ležala žena. Bila je sva krvava i pretučena i on joj je pokušao pomoći, što je u njoj pobudilo bijes, jer je njegov postupak u njoj probudio njeno dostojanstvo. Ujutro je žena krenula na svoj svakodnevni posao, a cijela grupa se je osjećala postiđena. Naveče je uzela sjekiru i zaključala se s djecom iza vrata, a jedan od dvojice braće iz jedinice se je zaklao britvom pored rijeke. Situacija za sve postaje mučna, pogotovo za njegovog brata, koji odlazi do rijeke i nestaje. Student Ramiz, pomoćnik Mule Ibrahima, daje mudar komentar o narodnoj sudbini. Pričom o ovom događaju, pisac zaključuje prvo poglavlje. Početak drugog poglavlja se posredno nastavlja na ratnu priču. Pisac nikome nije pričao što je proživio u ratu, sve dok nije sreo djevojku kojoj se je to usudio ispričati. Slijedi krasan odlomak o razumjevanju, o tome kako je važno naći nekoga tko zna slušati.
Potresna, krasna proza.
80 / 90 / 90 / 85 / 90 / 85 / 90 / 95 / 85 / 90 - 88
Nema komentara:
Objavi komentar