(3) Sprovod kreće prema groblju i na putu Meursault najviše muku muči s vrućinom. Tu je i kratak razgovor s jednim radnikom pogrebnog zavoda, inače sve se svodi na nepodnošljivu vrućinu. Njegovi dojmovi tiču se isključivo drugih ljudi – glas bolničarke, Perezovo lice obliveno suzama, ili pak okoline (crvena zemlja na kovčegu). Jedini vlastiti osjećaj koji spominje je osjećaj radosti po povratku u Alžir. Drugo poglavlje počinje buđenjem u vlastitom stanu slijedećeg dana. Subota je i Meursault odlazi na kupanje. Ondje sreće bivšu daktilografkinju iz kancelarije Mariju, i s njom leži na suncu, glave naslonjene na njen trbuh. Odlaze navečer u kino, nakon toga k njemu u stan, gdje provode noć zajedno. Ujutro obavlja samo ono najnužnije, nikuda ne ide, kako bi "izbjegao ispitivanje", ruča skuhana jaja (bez kruha), a nakon ručka zuji po stanu i kasnije gleda ulicu s balkona.
Povratak u svakodnevicu, ali ni ovdje se ne mijenja obrazac Mersaultovog ponašanja.
75 / 70 / 75 / 80 / 75 / 80 / 80 / 75 / 80 / 80 - 77
Nema komentara:
Objavi komentar