(5) Nakon žestokog uvoda, Abidaga diktira domaćim Turcima što je potrebno za gradnju mosta. Domaći u mostu stoga isprva vide napast koja se, bez njihove krivnje, spustila na njih. Prva godina prolazi u dobavljanju drveta i zemljanim radovima. Po odlasku na zimovanje Abidaga daje zapovjed domaćim ljudima da čuvaju sve napravljeno na mostu i materijal koji se ondje nalazi. Druge godine dolaze kamenoresci, na čijem je čelu majstor Antonije iz Ulcinja, a njegov pomoćnik je bio crnac koga su domaći zvali Arapinom. Nastaje velika gužva u cijelom kraju, jer se materijal dovozi sa svih strana. Domaćima svi ti novi ljudi nisu po volji – sve se vrti oko gradnje mosta, ima više novca, ali sve postaje skuplje, pa se dade manje kupiti nego ranije. Osim toga, i svi novi, strani ljudi zabrinjavaju domaće – česte su tuče, krađe, ljudi se boje. Tako iz početnog ponosa nastaje mržnja prema mostu među domaćim Turcima, a među kršćanima, naravno, još i više, pošto su oni ti koji kuluče pri gradnji mosta. Treće godine gradnje, u kasnu jesen, stvari kulminiraju – već je uveliko stisla zima, a Abidaga još uvijek ne obustavlja radove.
Priča ponovno hvata zamah. Ravnomjerno pripovjedanje, bez većih emotivnih detalja.
85 / 80 / 85 / 80 / 80 / 85 / 85 / 90 / 85 / 85 - 84
Nema komentara:
Objavi komentar