(2) Na putu do Dvorskog parka pred piscem ide neki hromi jadnik, što njega razdražuje. Ima osjećaj kako ovaj namjerno ide pred njim. Daje mu priliku da ode, zastaje pred izlogom, ali bogalj je opet tu. Na kraju on ga moli novac za hranu. Pisac ga ispituje za pojedinosti – bogalj mu govori da je krojač, ali da nema posla ni novca za jelo. Pisac odlazi do zelenaša i zalaže svoj prsluk i od tog novca daje šiling bogalju. Osjeća da stvari za njega uopće ne izgledaju loše – poješće nešto, napisaće članak, od novca otkupiti nazad prsluk. Bogalj ga blijedo gleda, ne shvaća. Pisac ima osjećaj da ovaj gleda u njegove izlizane hlače, što ga ljuti. To mu i kaže, našto mu čovjek vraća novac, koji pisac ne želi uzeti. Odlazi dalje i kupuje sira i kruha, jede u parku i planira o čemu će pisati. Kad je gotov s jelom i spreman za pisanje, vidi da je olovku ostavio u založenom prsluku. Van sebe je od bijesa, kreće natrag zelenašu po olovku. Na putu onamo, prolazi pored dvije dame i jednu od njih lupi po ruci, zbog čega se ova zacrveni u licu, što se njemu učini privlačnim, te on odluči da je malo poplaši.
U svakom smislu originalna proza.
90 / 85 / 85 / 90 / 85 / 75 / 80 / 85 / 80 / 85 - 84
Nema komentara:
Objavi komentar