SOFOKLO - "Kralj Edip" (2)

(2) Edip ispituje Kreonta dalje, pita ga da li je bila riječ o kakvoj uroti protiv kralja, ali ovaj mu govori kako im sfinga nije dala odgovor. Edip se nato obavezuje da će učiniti sve da nađe ubojicu, pošto bi taj i za njega mogao biti opasan. Svećenik je zadovoljan, jer je narod dobio ono što je molio. Ova scena je gotova, sad dolazi zbor sa svojom pjesmom. Zbor priziva bogove – Atenu, Artemidu, pa Feba, opisuju muke naroda i moli ih za pomoć, moli ih da spasu narod. Nakon toga počinje drugi čin – Edip izlazi pred narod i moli svakoga tko zna nešto o smrti pokojnoga kralja da to iznese – ako netko prizna ubistvo, slobodno će moći otići iz grada; ako netko zna tko je kriv, biće nagrađen ako kaže; ako ne kaže i to se dozna, treba biti izopćen.

Malo razvučeno, ništa se bitno nije dešavalo, manje-više ponavljanje od ranije.

75 / 70 / 65 / 70 / 70 / 65 / 65 / 70 / 70 / 80 – 70

SALINGER, J. D. - "Lovac u raži" (2)

(2) Doznajemo i da je Holden bio obolio od tuberkuloze, pa je zbog toga morao prestati s pušenjem. Dolazi do kuće prof. Spencera, gdje mu otvara njegova žena. Nakon kratkog razgovora s njom, ona ga uvodi u muževu sobu. Caulfield opisuje Spencera kao starog i onemoćalog čovjeka, ali nema o njemu loše mišljenje. Ipak, pogled na starca mu je dovoljan da požali što je uopće došao k njemu. Nakon početnog uljudnog ćaskanja, Spencer započinje ozbiljan razgovor, ali se sve to svodi na kojekakve otrcane fraze, koje je Holden odavno prozreo (genijalan komentar o utakmici života!).

Pubertetsko pretjerivanje s pokojim biserom.

75 / 70 / 65 / 75 / 80 / 75 / 70 / 75 / 85 / 75 – 74,5

CHRISTIE, Agatha - "Leš u biblioteci" (2)

(2) Lokalni policajac Palk kontaktira višu komandu i obavještava ih o ubistvu. Uskoro i gđica Marple dobija telefonski poziv, i to u krajnje neuobičajeno vrijeme, još prije osam. Nju naziva gđa Bantry, kako bi je obavjestila o ubistvu i pozvala je da vidi leš djevojke i da one same pokušaju ući u trag ubojici. Gđica Marple brzo dolazi k Bantryjevima, ali im je pristup mjesto zločina, biblioteci, zapriječen od strane pozornika Palka. Ovaj ipak popušta pred nagovorima gđe Bantry, tako da oni svo troje ulaze unutra. Slijedi opis biblioteke, pri čemu najviše upada u oči kontrast decentnih tonova prostorije i neukusno obučene i našminkane mrtve djevojke.

Još uvijek ima praznog hoda, ali priča polako dobija zamah.

60 / 65 / 60 / 65 / 70 / 65 / 60 / 65 / 70 / 75 – 64,5

CHANDLER, Raymond - "Dugi oproštaj" (2)

(2) Lennox je savršeni domaćin i rijetko uljudan čovjek, zbog čega je Marloweu simpatičan. Ovome je jasno da je Lennox u nevoljama, ali i da on ne može igrati njegovu dadilju niti kontrolirati da li on pije ili ne. Teška srca odlazi od njega i shvaća da je djevojka koja je Lennoxa ostavila u klubu bila u pravu. Njihov slijedeći susret je pred božićne praznike – Marlowe sreće Lennoxa pijana na ulici, naslonjenog na izlog, dok ga dvojica policajaca gledaju i pripremaju se uhapsiti ga. Spašava ga u zadnji trenutak i odvlači u taksi. Policajci ni tu ne odustaju, čak legitimiraju Marlowea, što mu donosi nove nevolje kad doznaju da je privatni detektiv. Na kraju se sve dobro završava, Marlowe ga odvodi kući i dovodi u red. Preporuča mu odvikavanje od alkohola. Lennox pravi plan – otići će u Las Vegas, gdje može naći posao.

Polagani nastavak radnje, zajedljivi razgovori i komentari su interesantni, ostalo baš i nije.

70 / 70 / 80 / 75 / 75 / 80 / 75 / 70 / 65 / 65 – 72,5

BALZAC, Honore de - "Žena od trideset godina" (2)

(2) Oficir uskoro odlazi, a potom slijedi opis parade. Prvi su opisi mjesta i jedinica koje se spremaju za sudjelovanje u paradi. Tu su pukovi pješadije i konjice, stara garda. Svima u publici je jasno da Napoleon s vojskom odlazi u teške bitke i da je sudbina zemlje u pitanju. Atmosfera je stoga svečana, ozbiljna. Čak i najveći neprijatelji Napoleona među Francuzima su sada s njim. Dok su iščekivali dolazak Napoleona, vladala je grobna tišina, s njegovim dolaskom nastaje erupcija oduševljenja. Julie sve to posmatra iz neposredne blizine u društvu grenadira, koji joj objašnjava što se dešava. Nakon dolaska cara, održavaju se manevri okupljenih trupa, a jednu bitnu ulogu u paradi igra i njen odabranik, koji je carev ađutant.

Opis parade je izuzetno emotivan i potresan, ostalo malo kičasto.

65 / 60 / 70 / 75 / 75 / 80 / 80 / 70 / 65 / 60 -

BULGAKOV, Mihail - "Majstor i Margarita" (2)

(2) Stranac ogleda mjesto gdje se nalazi, dok Berlioz objašnjava Bezdomnom poantu svoje priče – Isus nije povjesna ličnost i greška Bezdomnog je u tome da tu činjenicu ne ističe. Nato im prilazi stranac i govori im kako ga je privukao predmet njihove diskusije. Njemu je neshvatljivo da ova dvojica slobodno razmjenjuju svoje ateističke poglede. Potom se upušta s njima u diskusiju o dokazima o postojanju Boga, što Berlioz opovrgava. Doprinos Bezdomnog ovoj diskusiji je u tome što izražava želju da Kanta osude na tri godine zatvora. Berlioz se stidi zbog svog druga, ali stranac nato počinje pričati o svojoj diskusiji s Kantom po tom pitanju za doručkom, što Berlioza kompletno ostavlja bez teksta. Potom stranac postavlja pitanje tko upravlja svijetom, kad čovjek ne može kontrolirati ni što će mu se desiti sutra. Pritom navodi pojedinosti iz njihovih života, koje se ondje zapanjujuće dobro uklapaju.

Ovaj dio je početak jednog od najljepših dijelova romana. Dolaskom stranca radnja polako postaje misteriozna i nadnaravna.

85 / 85 / 80 / 75 / 80 / 85 / 90 / 85 / 90 / 90 – 84,5

BUZZATI, Dino - "Tatarska pustinja" (1)

(1) Giovanni Drogo je nakon završene vojne akademije unaprijeđen u poručnika i sprema se na polazak u tvrđavi Bastiani, gdje je raspoređen. Iako bi zapravo trebao biti radostan nakon godina odricanja, on je u sebi ne osjeća. Osjeća da je propustio mladost i da mu ova nova sloboda neće nadoknaditi to doba života. Teško mu pada i odlazak od kuće, ali ga podilazi i neka zlokobna slutnja da se više neće vratiti. Njegov prijatelj Vescovi ga prati dio puta i oni razgovaraju o onome što Droga čeka u tvrđavi, ali ne uspjeva stvoriti neku sliku, pošto mu nitko nije znao ništa reći o njoj. Osjeća da ga njegov životni put odvaja i od prijatelja, da se njihovi putevi razilaze. Na brdu iznad grada, on baca zadnji pogled na grad. Tu se i Vescovi oprašta od njega. Na daljnjem putu, Drogo se raspituje za put do tvrđave, ali nitko mu ne zna odgovoriti. Polako se spušta i noć, sjene su sve duže i duže, kad se odjednom pred njim pojavljuje građevina nalik na tvrđavu. On je obilazi, ali nigdje ne vidi ulaza. Jedan slučajni putnik mu govori da je ovo mjesto odavno napušteno, i pokazuje mu jednu drugu građevinu u daljini.

Krasna, sjetna proza, ugođaj romana je prilično sumoran od samog početka.

75 / 80 / 85 / 75 / 80 / 85 / 75 / 70 / 75 / 70 - 77

BREŠAN, Ivo - "Država Božja 2053." (2)

(2) Zahtjev za ukidanjem Sabora je u istom prihvaćen ak­lamacijom. Nedugo potom uvodi se i jednostranačje. Če­ka se što će reći Crkva, ali ona šuti. Time je gotov uvod ro­mana. Na početku prvog dijela upoznajemo se i prvim li­kom romana. To je Jure Loko, tajnik nadbiskupa, koga je Torlak impresionirao, pogotovo poruka ljubavi prema bližnjem. Osim toga, Torlak je i impresivna fizička po­ja­va. O Torlaku, onako usput, doznajemo nekoliko podataka – rođen je 2000. u Njemačkoj, njegovi roditelji su emi­gri­ra­li još za vrijeme Jugoslavije, a angažirao se je u raznim karitativnim programima Ujedinjenih naroda. Potom do­la­zi u Hrvatsku, osniva stranku i osvaja izbore. O Juri do­zna­jemo da mu je otac bio čovjek izuzetno starinskih shva­ćanja i da je imao čak desetero djece. Prezirao je po­li­ti­ku i zabranjivao je razgovore o politici kod kuće, ali ipak su mu se djeca rasula po čitavom po­li­tič­kom spektru. Jure je ostao na očevu tragu i zbog toga je postao svećenik. Privukao je pažnju nadbiskupa prilikom njegove posjete teološkoj školi i postao njegov sekretar. Jure ima osjećaj da Torlaka odnekud poznaje. Prati intervju s Torlakom na te­leviziji, u kome on brani novo jednostranačje. De­mo­kra­ci­ja je zemlju dovela u teške ekonomske i moralne pro­ble­me i mora se probati neki drugi put. Po nacionalnom pi­ta­nju je isključiv – Hrvatska je mjesto za ljude koji se osjećaju Hrvatima, svi drugi su gosti.

Sama radnja mi se čini uštogljenom, razmišljanja o idejama i politici uopće su svakako bolji dio.

70 / 65 / 65 / 70 / 75 / 70 / 70 / 75 / 80 / 80 - 72

ASTURIAS, Miguel Angel - "Zeleni papa" (2)

(2) Nakon donesene odluke, Geo doručkuje i razmišlja o svojim opcijama. Pokušao je vrbovati svoga pomoćnika (koga zove Trujillano), ali ovaj to odbija, ovaj bi se radije bavio trgovinom nego išao u prašumu. Osim toga, ne razumije zašto Thompson želi saditi samo banane. On već ima dogovorenu robu za početak biznisa, vreće riže. Dugo su bili ortaci i Thompson se prisjeća njihovih zajedničkih dana. Žao mu je što se to ortaštvo prekida, a žali i za slobodnim životom na brodu. Taj život mijenja za novu karijeru "Zelenog Pape". Na brodu koji uplovljava u luku već se nalazi njegov novi poslovni ortak, g. Kind. Ovaj ima umjetnu ruku, koja kod lokalnih crnaca izaziva zaprepaštenje. Fizička pojava g. Kinda je daleko od impresivne i potpuno odudara od njegove visoke funkcije u kompaniji. On je, naime, predstavnik Kompanije na Karibima. Njih dvojica pripremaju aranžmane za spavanje (Kind ne želi visaljku, već poljski krevet), a napad kihanja pokazuje se da je Kind i osjetljiva zdravlja.

Kompleksna priča, zanimljiva je situacija Maker Thompsona, izgleda da potpuno mijenja stranu – od oslobađanja nadničara do goniča robova.

80 / 80 / 85 / 80 / 90 / 80 / 75 / 85 / 80 / 75 - 81

SIMENON, Georges - "Maigret u Picrattu" (1)

(1) Policajac Jussiaume odrađuje svoj krug na noćnom dežurstvu po Montmartreu. Ponedjeljak je, prilično tihi dan u toj četvrti s mnoštvom klubova. On već unaprijed zna tko će se kad pojaviti, sve je poput teatarske predstave, koja se odvija pred njegovim očima. Te noći se stvari, međutim, odvijaju malo drugačije - jedna od barskih dama, Arlette, svraća do kafića, gdje pije kavu s rumom, da bi se potom zaputila u policijsku stanicu. Ondje govori kako želi prijaviti zločin. Dvojica policajaca na dežurstvu vide da je pripita i ne uzimaju je za ozbiljno. S vremenom se pokazuje da ne priča bez veze – čula je, naime, kako dvojica muškaraca u susjednom odjeljku dogovaraju ubistvo.

Zanimljiv početak, ali malo otegnut, pogotovo ispitivanje u policiji, minimalistički razgovori.

70 / 65 / 70 / 65 / 65 / 60 / 65 / 70 / 60 / 55 – 64,5

MARINKOVIĆ, Ranko - "Kiklop" (1)

(1) Melkior (glavni junak) je negdje na ulici, u blizini javnih toaleta, dok nad njegovom glavom trešte reklame. Nakon toga pratimo opise nekoliko reklama – prljave košulje uskaču u kotao i izlaze čiste, potom reklama za sijalice, djevojčica koja recitira reklamu za sapun, potpetice za cipele, insekticid, pisaće mašine Remington ... Melkior napokon skreće pogled sa reklama i zapaža slijepca-prosjaka koji prodaje pertle i koverte. Više od samilosti nego od stvarne potrebe, on kupuje od njega pertle i daje mu usto milostinju. Taj njegov postupak nagrađuje svećenik u prolazu, koji ga je potapšao po ramenu. Melkior na njemu zapaža ogromne uši, što mu budi sjećanja na školske dane.

Krasno dočarana atmosfera velegrada, koja se vuče kroz cijeli roman, poput uvertire. Divan ritam pripovjedanja, dinamičan i istrzan.

80 / 85 / 80 / 80 / 85 / 80 / 85 / 80 / 85 / 85 – 82,5.

ALBAHARI David - "Brat" (2)

(2) Pismo je otvoreno i Filip zaviruje unutra, što ga opet podsjeća na njegovu bivšu ženu, koja je ginekolog, a to dovodi do priče o njihovom razvodu (koji je bio miroljubiv). Nakon ove digresije, počinje potraga za najboljim mjestom za čitanje. Kad je to napravljeno, on nigdje ne može naći pismo, pa nasumice uzima knjigu s police, kako bi ipak nešto čitao. Ispostavlja se da je to stručna knjiga njegove žene, koju ona nije ponijela sa sobom. To ga čudi, jer ona više voli čitati iz knjiga negoli tražiti po internetu. Internet Filipa dovodi do vala nostalgije za starim pisaćim mašinama, a nakon nekoliko daljnjih peripetija i spavanja, on se budi i vidi pismo u blizini kreveta

Ovaj neprekidni unutrašnji monolog počinje da zamara, slijed misli izgleda malo isforsiran, pred kraj ipak dobija novi zamah.

70 / 70 / 65 / 75 / 75 / 70 / 75 / 80 / 75 / 75 - 73

DAVIČO, Oskar - "Pesma" (1)

(1) Beograd, za njemačke okupacije – njemački vojnik, kako izgleda na straži, je sa svojom djevojkom (ili droljom, kako navodi pisac), koja upravo odlazi kući. U blizini je Mića (aktivist), koji u mislima zamišlja kako ubija vojnika (ali to se očito ne dešava). Mića je tu sa svojom grupom kako bi diverzantskom akcijom onesposobio razglasnu stanicu. U drugom poglavlju pratimo Andriju Vekovića, koji obavlja posljednje pripreme prije odlaska u partizane. Zapravo i nema nekog posla, pošto su svi dokumenti ili sklonjeni ili spaljeni, već mu se po glavi ponajviše motaju okolnosti Aninog odlaska. On je uvjeren da će Ana otići s Mićom (onim iz prvog poglavlja), on je čak odnio njeno pismo Mići. Osjeća se tužno i tupo sjedi za stolom, prisjećajući se maloprijašnje epizode s praljom (zasad samo natuknuto). Nakon toga, sumnja u svoju odluku oko odlaska na partizansku teritoriju, misli da je star za to, da neće uspjeti napisati tu svoju "pjesmu za koju bi vrijedilo živjeti". Drugi glas mu govori kako bi donio korist pokretu otpora, doveo im nove borce. Neprestano propituje svoje motive i svoju iskrenost u cijeloj stvari.

Na početku brz tempo, poput akcionog filma, kasnije krasan unutrašnji monolog.

80 / 85 / 75 / 80 / 85 / 85 / 80 / 80 / 75 / 80 – 80,5

ANDREJEV, Leonid - "Tat" (2)

(2) Jurasov se na svježem zraku potpuno opušta. S vlaka skače neki putnik na nasip. Jurasov osluškuje glasove u prirodi, zvukove vlaka. Sumrak je, potom pada i noć. Ovu idilu prekida kondukter, koji mu govori kako ne smije stajati na platformi, što se Jurasovu nimalo ne sviđa. Žali se suputnicima u odjeljku, koji se na to ne obaziru. Potom vlak opet staje, a pri ponovnom polasku škripa točkova podsjeća Jurasova na pijanu i razuzdanu pjesmu. U glavu mu se vraćaju slike ranijeg hapšenja, hvata ga strah.

Radnja se umrtvljava, nekako je neodređeno, nedorečeno, neobično za relativno kratku pripovjetku.

70 / 70 / 65 / 70 / 65 / 75 / 70 / 75 / 75 / 80 – 71,5

VARGAS, Fred - "Bijesna vojska" (1)

(1) Komesar Adamsberg je na uviđaju u stanu starog bračnog para u Parizu. Umrla je starica, dok njen muž jedva čeka da policija ode kako bi rješavao križaljku. Adamsberg zamjenjuje bolesnog kolegu, koji mu je rekao da je žena umrla u snu i da je riječ o rutinskom uviđaju. Sve izgleda normalno, Adamsbergu upadaju u oči samo mrvice u besprijekorno čistom stanu. Komesar ispituje starca, koji mu govori kako je ženi donio jelo u krevet i kako je ona bila u redu prije spavanja. Starcu nije jasno zašto nije došao lokalni inspektor i zašto se komesar raspituje za mrvice. Potom mu starac govori kako se u stanu nalazi i par štakora, koje starac voli, a kojih se njegova žena htjela rješiti. Oni su pojeli mekani kruh koji nedostaje. Adamsberg sumnja da je starac ubio ženu kako bi zaštitio svoje ljubimce.

Ovaj dio je očito uvodna epizoda, koja neće imati puno veze s kasnijom, glavnom radnjom, kao u akcionim filmovima. Pomalo jeziva atmosfera.

75 / 70 / 75 / 65 / 75 / 70 / 75 / 80 / 80 / 75 - 74

KEROUAC, Jack - "Na cesti" (1)

(1) Roman nema gotovo nikakvog uvoda, samo kratku napomenu kad se zbiva radnja, pri čemu se ne navodi godina, već samo da se to desilo nakon što se je pripovjedač rastao od svoje žene. Susret s Deanom Moriartyjem za njega označava početak života na cesti. Isto tako, tek puno kasnije u romanu se spominje ime pripovjedača (Sal Paradise). Deana je pripovjedač upoznao preko njegovih pisama upućenih njihovom zajedničkom prijatelju Chadu Kingu. Dean je mlad i nadobudan pisac, koji se zanima za filozofiju (Nitzschea). Nakon Deanovog izlaska iz popravilišta, on sa svojom djevojkom Marylou dolazi u New York i odsjeda u Harlemu. Dean pametuje djevojci, pokušava organizirati njihov zajednički život, što završava gadno po njega – Marylou izmišlja optužbu protiv Deana i prijavljuje ga policiji, pa je on prisiljen bježati. Dolazi kod Sala i moli ga za savjet kako da postane pisac. Dean je pun intelektualnih fraza za koje pojma nema što znače. Dean i Sal odlučuju poći na Zapad. Uzajamno se dobro slažu i postaju dobri prijatelji.

Radnja je neprekidni niz slučajnih epizoda, tu i tamo prekinut pokojim opisom i objašnjenjem. Sve u svemu poprilično kaotično.

75 / 70 / 75 / 75 / 80 / 80 / 75 / 80 / 75 / 75 - 76

HAMSUN, Knut - "Glad" (1)

(1) Samo jedna rečenica uvoda i mi smo u srži stvari – pisac se sjeća svojih mladih dana, u kojima je kao skitnica živio u Christianiji (Oslou). Živi u maloj tavanskoj sobici, a zalihe su mu pri kraju, jer je sve svoje stvari već založio kako bi preživio. Kronično pati od gladi i besparice, tjelesno je oronuo, pati od vrtoglavice. Zapao je u začarani krug, nema više ni snage ni mogućnosti da traži posao, hvata se samo još za nadu da će uspjeti prodati članak u novinama. Već u ljeto je bio u sličnoj situaciji, ali se tada moglo otići nekamo iz sobe. Puno je pisao tokom ljeta. Iako nije uspio prodati članke, ipak je imao nadu, koja ga sada polako napušta. Ipak odlazi iz sobe kako bi pisao, ali se pritom mora šunjati iz kuće, pošto kasni i sa stanarinom. Razdražljiv je kad se nađe među ljudima, ponajviše zbog gladi. Na kraju odlučuje otići u Dvorski park i tamo pisati članak.

Snažna, potresna proza, koja je definitivno pisana iz vlastitog iskustva.

80 / 85 / 80 / 85 / 85 / 90 / 85 / 85 / 90 / 85 - 85

FRANCE, Anatole - "Bogovi žeđaju" (1)

(1) Godina je 1793., Pariz u doba francuske revolucije – Evarist Gamelin, slikar, odlazi na sjednicu sekcijske skupštine u bivšu crkvu. U crkvi su vidljive promjene koje je novo doba donijelo sa sobom – religiozna znamenja su uništena, a umjesto mise, ovdje se održavaju sastanci rodoljuba. Sastanci sekcije se održavaju dvaput tjedno (traju po šest sati!), a predmet ovoga sastanka je peticija za progon nedostojnih članova. Iz razgovora sa stolarom Dupontom, članom nadzornog komiteta, zaključujemo da je Gamelin gorljivi pristalica revolucije. Gamelin posjećuje i Truberta, sekretara vojnog komiteta i bivšeg zlatara (radnju je prepustio svom pomoćniku kako bi se posvetio dužnosti u upravi). Doznajemo da je situacija po revolucionare alarmantna zbog pobuna širom zemlje i napada Austrijanaca. Trubert ima dužnost regrutirati ljude iz svoga okruga i opremiti ih oružjem. Gamelin mu donosi popis zvona koja valja pretopiti u topove. Nedugo potom, dolazi još jedna loša vijest – Custin je napustio Landau. Gorljivi revolucionari odmah traže njegovu glavu, ali ih Trubert smiruje i upućuje na institucije koje to moraju ispitati. U završetku prvog poglavlja, pisac se divi svima njima, običnim ljudima koji su srušili Carstvo i koji svoju snagu crpe iz činjenice da nemaju nikakvu nadu u milost svojih neprijatelja.

Živ i vjerodostojan opis ovog turbulentnog povjesnog doba, fina mješavina povjesnih činjenica i fikcije.

75 / 80 / 80 / 70 / 75 / 85 / 80 / 80 / 85 / 85 – 79,5

ANDRIĆ, Ivo - "Na Drini ćuprija" (1)

(1) Roman počinje geografskim opisom doline Drine u okolici Višegrada. Odmah nakon toga dobijamo opis mosta i njegovog mjesta u tom krajoliku. Pisac ga vidi kao centar sveg tog okruženja, kao njegov sastavni dio. Potom nas upoznaje s njegovom funkcijom, kako lokalnom (veže centar Višegrada s predgrađem), tako i s njegovom funkcijom jedine pouzdane veze Bosne s ostatkom osmanske carevine. Kao slijedeće, dobijamo detaljan opis mosta s dosta statističkih podataka (malo suhoparno), a nakon toga se ističe važnost mosta za Višegrađane, kojima je most nezaobilazni dio njihova života. O njemu oni znaju sve priče i legende, koje nam pisac potom nabraja – od velikog vezira Mehmedpaše, koji je dao izgraditi most, preko Rade Neimara, koji ga je izgradio, pa do legendi vezanih uz gradnju mosta, od kojih nam pisac izdvaja priču o dvoje blizanaca uzidanih u most.

Početak romana je dijelom suhoparan, ali sadrži i nekoliko magičnih momenata.

70 / 80 / 75 / 70 / 75 / 70 / 80 / 90 / 90 / 85 – 78,5

DOSTOJEVSKI, Fjodor M. - "Idiot" (1)

(1) Kraj studenog, rano ujutro, tmurno i hladno, u vlaku od Varšave za Petrograd, u vagonu trećeg razreda. Dvojica mladića se upoznaju i počinju s razgovorom. Po izgledu su potpuno različiti - jedan je crnokos, zdepast i dobro utopljen, drugi je plavokos, vitak i slabo obučen. Upravo ta odjeća, neprimjerena ruskoj ranoj zimi, daje povoda crnokosom da započne razgovor. On doznaje (plavokosi rado daje iskrene odgovore) da njegov sugovornik putuje iz Švicarske, gdje je bio na liječenju, nazad u Petrograd. Njegov staratelj je umro i on je ostao bez novca, pa je prisiljen otići u Petrograd posjetiti svoju daljnju rođaku, generalicu Jepančinu. U razgovor dvojice mladića se uključuje i jedan čovjek srednjih godina, po odjeći sudeći činovnik ili pisar, koji poznaje sve i svakoga u Petrogradu i koji ispitivanje preuzima u svoje ruke. On je poznavao bivšeg staratelja plavokosog mladića, kao i generala kojeg on namjerava posjetiti.

Intenzivan i neposredan početak. Dvojica mladića su opisani izuzetno precizno i to bez puno riječi, kao i atmosfera prizora u kojoj se ovaj prizor događa. Zanimljiva je i uloga trećeg putnika kao katalizatora radnje i posrednog pripovjedača.

75 / 80 / 80 / 75 / 80 / 85 / 85 / 90 / 85 / 90 – 82,5

TRIBUSON, Goran - "Dublja strana zaljeva" (1)

(1) Bivši inspektor, sada privatni detektiv Banić, prati Vio­letu, ženu jednog zagrebačkog privatnika, po mu­že­vom nalogu u njenom dnevnom điru po gradu. Ona je ušla u hotel Intercontinental, a Banić, nakon što ju je neko vri­je­me čekao na parkiralištu, i sam ulazi u hotel i raspituje se za nju na recepciji. Ondje doznaje da je Violeta kod fri­ze­ra, pa se vraća u svoja kola. Nakon nekoliko sati dalj­njeg čekanja, stvari mu postaju sumnjive i on se vraća u hotel, ali Violeta više nije tamo. Od recepcionara doznaje da je, kao i svakog utorka u podne, ona otišla sa svojim mužem. Banić njuši da je na pravom tragu i pravi scenu, predstavljajući se kao prevareni muž.

Solidan početak, ali priča je malo ofucana.

70 / 65 / 60 / 65 / 60 / 55 / 60 / 65 / 60 / 70 - 63

GARCIA MARQUEZ, Gabriel - "Sto godina samoće" (1)

(1) Roman počinje u trenutku kad pukovnik Aureliano Buendia (o kome, naravno, ne znamo još ništa) stoji pred streljačkim strojem i čeka pogubljenje. Radnja se potom vraća u njegovo djetinjstvo i popodne kad ga je otac vodio da vidi led. Njega su donijeli putujući Cigani, koji su pokazivali nove izume. Donijeli su veliki magnet koji je privlačio sve metalne predmete iz kuća. Jose Arcadio Buendia, otac Aureliana, je oduševljen tim izumom i trampi ga kako bi njime tražio zlato. Njegova žena Ursula, koju maštanje njenog muža dovodi do ludila, se tome protivi, ali uzalud. On ne nalazi zlato, samo neki stari oklop iz doba konkvistadora. Slijedeće godine Melquiades i njegovi Cigani donose leće i pokazuju kako se pomoću njih može gledati na daljinu i paliti vatra. Jose Arcadio je opet oduševljen i ponovo kupuje od njih. On leće želi upotrebiti za vojne svrhe i radi pokuse, ali sve završava samo sa teškim opekotinama. Napisao je i priručnik, koga šalje glasnikom u prestolnicu, ali bez uspjeha. Slijedeće godine Cigani donose pribor za navigaciju, pomoću kojeg, nakon dugotrajnih istraživanja, dolazi do zaključka da je Zemlja okrugla. Za Ursulu je to kap koja je prelila čašu. Svi su uvjereni da je poludio, ali samo do povratka Melquiadesa, koji se divi njegovom umu, koji je bez ičije pomoći došao do tog saznanja. U znak divljenja, on poklanja Jose Arcadiju alkemijski laboratorij, a ovaj se baca na novi niz eksperimenata.

Početak romana je magičan, pun čarobnih slika i situacija.

85 / 90 / 80 / 80 / 85 / 80 / 85 / 85 / 90 / 85 – 84,5

CAMUS, Albert - "Stranac" (1)

(1) Glavnom junaku romana (pisan je u prvom licu) je umrla majka. On nam govori o svome planu putovanja na sahranu, a nagovještava i napet odnos sa svojim šefom na poslu (ovaj mu nevoljko daje dopust). Pratimo glavnog junaka na putovanju do staračkog doma gdje mu je umrla majka, dva sata vožnje autobusom od grada Alžira. Kad je došao u starački dom, razgovara ondje s upraviteljem doma (i ovdje ima potrebu da se ispričava, ovoga puta što se nije brinuo za majku). Prisjeća se zadnjih godina života svo­je majke i toga kako mu je majka nije podnosila pro­m­je­ne i plakala pri dolasku u dom, a kasnije kad bi otišla iz do­ma. Upravitelj odvodi Meursaulta (to je ime junaka ro­ma­na) do mrtvačnice, gdje se nalazi tijelo njegove majke. Ondje se već nalazi bolničarka, a potom do­lazi i vratar. On nudi Meursaultu da otvori sanduk, ali ovaj to odbija i kasnije se stidi zbog toga. Potom dugo ča­vr­lja s vratarom, a navečer ga ovaj poziva na večeru. Na­kon toga, vratar priprema mrtvačnicu za noćno bdijenje.

Mersault je neobičan junak – iz njegovom pri­po­vje­da­nja može se iščitati distanciranost prema svijetu, hladna per­cepcija i trezveno pripovjedanje u krajnje emo­cio­nal­noj situaciji, ali i velika nesigurnost u sebe.

75 / 70 / 75 / 75 / 80 / 80 / 75 / 75 / 80 / 75 - 76

GONČAROV, Ivan - "Oblomov" (1)

(1) Iako roman počinje dosadno klasično (opisom glavnog junaka), on je sve drugo prije negoli dosadan, a to isključivo zahvaljujući svom naslovnom liku, Oblomovu. Oblomov je, blago rečeno, prilična lijenčina. Na licu mu je najčešće blaženi izraz, koji nam govori da ne misli ni o čemu. Osim toga, i svaki fizički napor mu je mrzak, pa čak i šetnja po svježem zraku, zbog čega je podebeo, a lice blijedo. I način kako se oblači potpuno se uklapa u tu sliku – na sebi nosi udoban kućni mantil, prostran, bez opasača i širokih rukava. Sve oko njega je optimirano tako da zahtjeva minimalni napor. Ležanje je njegov prirodni položaj, a iz svoje spavaće sobe rijetko izlazi. Soba na prvi pogled izgleda lijepo opremljena, ali samo na prvi pogled – pažljivo promatranje odaje zapuštenost i oronulost. Sve je puno paučine i prašine, tepisi su umrljani, ostaci večere su na stolu. Nakon iscrpnog opisa, prelazimo na događaje tekućeg dana – Oblomov se je probudio "rano" (oko osam), a i zabrinut je – dan ranije dobio je neprijatno pismo od nastojnika svoga imanja, koji ga izvještava o padajućim prihodima. Svjestan je da mu valja nešto poduzeti, ali uz ovaj ili onaj izgovor se sve razvlači u nedogled ...

Rijetko kad je klasičan početak romana bio ovako zabavan.

85 / 80 / 85 / 85 / 80 / 75 / 80 / 80 / 85 / 80 – 81,5

KOZARAC, Josip - "Slavonska šuma" (1)

(1) Početak pripovjetke sadrži opis pojedinijh vrsta dr­ve­ća, pri čemu pisac dosta radi s usporedbama – hra­s­to­vi su kršni, oholi vojnici, jaseni sa svojim prozirnim kroš­nja­ma – nevjeste s velom, dok su brijestovi sa svojim crnim deblima pesimisti, podmukli; ispod njih su još gra­bo­vi i klemovi, poput slugu. Nakon toga slijedi malo op­ćiji opis i vlastiti doživljaj (hvalospjev) šume. Opisana je kako izgleda danju, a opis njenog izgleda noću liči na baj­ku. Nakon toga se pisac dotiče povezanosti Slavonaca sa šu­mom, te koristi koju oni imaju od nje, a potom pra­timo s piscem šumu kroz godišnja doba. Proljeće je tiho i mirno, vidi se samo patka koja vodi svoje pačiće na vodu, pazeći na orla koji je negdje u zraku. Ljeto je puno zelenila, plašljiva srna vodi svoju mladunčad kroz šumu, a tu je i orao, koji čini štetu ljudima kradeći im guske i patke, pa mu ovi uništavaju gnijezdo na vrhu vitkog brijesta.

Prisni opis, lijepa, emocionalna proza, bliska na­rod­nom pripovjedanju.

75 / 70 / 75 / 80 / 85 / 75 / 70 / 75 / 80 / 75 - 76

ŠENOA. August - "Čuvaj se senjske ruke" (1)

(1) Nakon kraćeg opisa uzburkanog mora u prolazu između otoka Krka i kopna, pisac radnju prebacuje u grad Vrbnik. Noć je, i jedna djevojka stoji na prozoru i gleda u more. Djevojka (ime joj je Duma) razgovara sa staricom, koja je očito pokušava nagovoriti da se uda za nekog mletačkog plemića, ali djevojka odbija. Djevojka je bez roditelja i očito u skrbi svoga kuma Nike, koji je sve već dogovorio s mletačkim plemićem Vittoriom. Vittorio dolazi i obraća se djevojci, koja ga glatko odbija. Ovaj nato bjesni i želi je uzeti silom, ali uto se pojavljuje na moru barka. Djevojka trči napolje.

Dosada sve liči na kakav romantični ljubavni roman.

75 / 65 / 65 / 60 / 65 / 65 / 70 / 60 / 55 / 60 - 64

CHRISTIE, Agatha - "Leš u biblioteci" (1)

(1) Kratko pred buđenje, gđa Bantry sanja o izložbi cvi­jeća na kojoj dobija prvu nagradu. Manje-više u po­lu­snu osluškuje oko sebe i iščekuje uobičajene šumove do­las­ka posluge. Ipak, toga jutra je nešto poremetilo uobi­ča­je­nu jutarnju rutinu. U njenu spavaću sobu ulazi sluškinja Mary i govori joj kako se u biblioteci nalazi leš. Is­po­čet­ka, ni ona ni njen suprug ne mogu vjerovati, ali pukovnik Bantry silazi u prizemlje i uvjerava se da je ta vijest bila istinita. Nedugo potom, ukućani pozivaju policiju.

Poprilično banalno i razvučeno, osim činjenice da je nađen leš bilo bi potpuno bez veze.

70 / 65 / 75 / 65 / 55 / 60 / 60 / 55 / 55 / 60 - 62

CHANDLER, Raymod - "Dugi oproštaj" (1)

(1) Roman počinje prvim susretom glavnog junaka, pri­vatnog detektiva Philipa Marlowea, s Terryjem Len­no­xom. Terry je bio mrtav pijan, u društvu djevojke koja ga os­tavlja čim je čula da je prodao svoj sportski auto. Tada ga "preuzima" Marlowe, koji ga je podigao sa ceste. Na­kon kraćeg razgovora sa čuvarem parkirališta, Mar­lo­we ga odvodi u svoj stan kako bi se rastreznio, a ujutro mu nu­di da ga odbaci do njegovog stana, koji je poput ho­tel­ske sobe, potpuno bezličan.

Uobičajeni nonšalantni monolog na početku, s po­ko­jom vickastom usporedbom; čini mi se da je J. D. Salinger pokupio ponešto od njega.

75 / 70 / 75 / 80 / 75 / 70 / 75 / 65 / 75 / 75 – 73,5

VERGILIJE - "Eneida" (1)

(1) Na početku, kako je običaj, pjesnik priziva u pomoć muzu i moli je za pomoć, kao i temu svoga spjeva, put Eneja od Troje do obala Latija, gdje je osnovao Rim. Pisac traži uzrok Junonina bijesa na Eneju, koji dolazi od njene ljubavi za Kartagu i kasnijih neprijateljstava Rima i Kartage. Osim toga, ona je i u trojanskom ratu bila na strani Argosa, protiv Troje, zato što je Paris u svome sudu odlučio protiv nje. Shvaća da ne može odvratiti Eneju od obala Latija, što smatra nepravdom, pošto su lađe Arge­ja­ca bile polomljene od strane Palade (Atene?) zbog Ajak­so­ve smrti. Stoga odlazi Eolu i moli ga da vjetrovima raz­ba­ca brodove Trojanaca, i za tu uslugu mu daje jednu od Nimfi. Eol pristaje i šalje vjetrove na lađe Ilijaca, od čega Eneju hvata strah i žali što nije poginuo pod zidi­nama Troje. Sve lađe Trojanaca su već načete i počinju se puniti vodom, kad Neptun primjećuje što se zbiva i Eolovim slugama (Eur i Zefir) naređuje da prestanu slati vjetrove i da poruče Eolu da nema što raditi u njegovu carstvu.

Izuzetno intenzivna radnja, bez puno uvoda.

85 / 80 / 80 / 85 / 80 / 85 / 75 / 80 / 85 / 85 – 82

SELIMOVIĆ, Meša - "Tvrđava" (1)

(1) Poetski početak romana je meni osobno jedan od najljepših početaka uopće. U njemu se pisac i junak romana prisjeća boravka u ratu negdje na obalama Dnjestra. Na putu kući se je sprijateljio s Mula Ibrahimom, vojnim pisarom, kome je spasio život. Po povratku kući se osjeća izgubljeno i prazno. Govori nam potom o ratnim doživljajima koji su mu se usjekli u sjećanje. Prvi doživljaj je kratak opis osjećaja besmisla nakon zauzimanja neprijateljskog utvrđenja za koji su pali mnogi njegovi drugovi, a drugi je puno detaljnije opisan i već u najavi osoban i neugodan. Kao prvo, pisac nas upoznaje s desetoricom Sarajlija s kojima je zajedno ratovao i kratko opisuje njihove sudbine. Osim Mule-Ibrahima i njega, svi su mrtvi. Pisac žali za njima i misli da su uzalud izginuli. Mula Ibrahim misli kako je rat ljudima ventil za agresije i zbog toga ga vlasti i koriste, koliko god bio besmislen.

Krasan početak, kasnije probija fatalizam. Mada nekoliko puta koristi nabrajanje, nije nimalo zamorno.

100 / 85 / 85 / 80 / 75 / 75 / 80 / 85 / 85 / 80 - 83

SOFOKLO - "Kralj Edip" (1)

(1) Kralj Edip dolazi iz palače do žrtvenika da pita ondje skupljeni narod zašto su došli. U razgovoru sa svećenikom doznaje za glad, pomor stoke i slabe žetve. Svećenik moli Edipa, kao svoga vladara, za pomoć. Edip je već poslao poslanstvo u Pit da moli za proročki savjet, a u tom trenutku se Kreont vraća. Izdaleka oni vide da je ovaj veseo. On potvrđuje da ima dobre vijesti i Edipa pita da li novosti želi čuti nasamo. Ovaj mu govori da može govoriti pred narodom. Kreont prenosi kako je nesreća pogodila narod zbog nekažnjenog ubistva prijašnjeg vladara Laja. Edip se raspituje za pojedinosti: Laj je krenuo po savjet u proročište, ali je na putu bio ubijen.

Skupa s radnjom se prenosi i cijela pozadina priče. Uvod malo odug, ali se radnja brzo zahuktava.

70 / 75 / 80 / 75 / 70 / 70 / 65 / 75 / 80 / 80 – 74

SALINGER, J. D. - "Lovac u raži" (1)

Pripovjedač (i glavni junak) nam se predstavlja na ne­o­bičan način – vidimo da imamo posla sa dječakom u pu­ber­tetu i da nam on namjerava pričati o svojim pro­ble­mi­ma, koji su, kako izgleda, završili boravkom u nekom sa­na­toriju. Prvo nam govori o svom bratu, koji je bio pisac, ali se sada "prostutira" u Hollywoodu kao pisac scenarija. Na­kon toga priča skreće na Pencey, školu iz koje je iz­ba­čen. S vrha brda, podalje od svih, on promatra utakmicu. Na­kon toga par riječi o djevojkama općenito, a potom i o Sel­mi Thurmer, koja mu se dopada. Doznajemo da je vo­dio mačevalački klub škole na meč protiv druge škole, ali je usput pogubio opremu, a trenutno je na putu do prof. Spen­cera, koji ga je želio vidjeti prije odlaska. Tu do­z­na­je­mo i da je izbačen iz škole zbog slabih ocjena i prisjeća se jednog doživljaja koji mu pomaže oko rastanka.

Originalan i izražajan početak, neuobičajena perspektiva pripovjedanja, maksimalna subjektivnost.

90 / 80 / 85 / 80 / 70 / 75 / 75 / 80 / 75 / 80 - 79

PEKIĆ, Borislav - "Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana" (1)

Moto na početku pripovjetke je iz Biblije, motiv je taština. Nakon toga, iz opaske urednika doznajemo da je autor spisa umro u decembru 1946. god. u Sloveniji. Po­če­tak samog romana je isto tako u znaku taštine i govori o prolaznosti slave i piščevoj (tj. Ikarovoj) borbi protiv toga zaborava. U sebi vidi samo jednog za­bav­ljača masâ u teš­kom ratnom vremenu, u jednom ratu koji nije njegov, u životu u kome je svu energiju po­svetio klizanju. Čitatelja upozorava da ne očekuje sre­tan kraj, da on želi govoriti o prkošenju sudbini i to is­kus­tvo podjeliti s čitaocima. Po­čet­kom drugog poglavlja ju­nak / pripovjedač nam se pred­stav­lja – ime mu je Ikar Gubelkijan, armenskog je porijekla, ali rodoslov mu je pri­lično šarolik. I njegov otac Aram se je bavio klizanjem, bio je u tome uspješan, ali nikad nije dospio na sami vrh.

Slojevita proza, mnoštvo isprepletenih motiva, stilski vrhunski, ali osnovni ton je samosažaljevajući, djeluje patetično.

80 / 80 / 75 / 80 / 75 / 70 / 75 / 70 / 75 / 70 - 75

GRIN, Aleksandar - "Grimizna jedra" (1)

(1) Longren, mornar na trgovačkom brodu, vraća se kući i ondje doznaje za smrt svoje žene. Od susjede, koja od njene smrti vodi brigu o njegovoj kćerci, doznaje da je umrla zato što joj seoski krčmar Manners nije želio posuditi novac. Bila je očajna i odlučila otići u obližnji grad da ondje založi vjenčani prsten. Prokisla od puta, po povratku dobija upalu pluća i ubrzo nakon toga umire. Longren odlučuje ostaviti mornarski poziv, ostati kod kuće i brinuti se za dijete. Za život zarađuje izradom modela brodova, a privatno je povučen i šutljiv. Izbjegava svoje suseljane, a nabavke obavlja u gradu. Kćerka Asola je odrastala i bilo joj je pet godina, kad se desio slijedeći događaj: u rano proljeće je Manners zaboravio vezati svoju barku i oluja ju je prijetila razbiti. Pri vezanju je Manners bio neoprezan i vjetar ga je s barkom poterao na pučinu ...

Originalni svijet A. Grina podsjeća na bajku, suvereno i racionalno pripovjedanje.

75 / 70 / 80 / 80 / 75 / 75 / 70 / 75 / 80 / 85 – 76,5

BULGAKOV, Mihail - "Majstor i Margarita" (1)

(1) Za toplog proljetnog dana, u suton, na periferiji Moskve, pratimo dvojicu pisaca, Mihaila A. Berlioza i Ivana N. Ponirjova (alias "Bez­domni"), kako raz­go­va­ra­ju o književnim temama - Bez­domni je isporučio Ber­liozu, glavnom uredniku jed­nog moskovskog knji­žev­nog časopisa, naručenu po­e­mu o Kristu. U njoj je Krista opisao u negativnom svjet­lu, ali za Berliozov ukus isuviše živo, što mu se čini nedopustivo, pošto je on uvjerenja da je Isus obič­na obmana i izmišljotina, a nipošto povjesna ličnost. Ber­lioz povremeno osjeća sla­bost, bockanje u predjelu srca i čini mu se da ima halucinacije, pošto vidi nekog mr­šavog, neobično od­je­venog čovjeka kako lebdi. On na­vodi potom kako je sve oko priče o Kristu već po­jav­lji­valo u istoč­njač­kim religijama, te da se u svemu to­me radi o naj­obič­ni­joj iz­mišljotini. U tome trenutku pred njima se po­ka­zu­je ne­poznati čovjek, oko čijeg iz­gle­da će kasnije kolati raz­norazne priče. Berlioz i Bez­domni odmah pre­poz­na­ju da se radi o strancu.

Početak prvog poglavlja je lagani uvod u sku­ril­ni svijet ovoga romana - solidno, ali ono bolje tek dolazi.

75 / 75 / 80 / 85 / 85 / 90 / 85 / 85 / 90 / 85 – 83,5

BREŠAN, Ivo - "Država Božja 2053." (1)

(1) Nakon biblijskog motoa knjige i kratkog pregovora, početak jasno pokazuje da se radi o naučnoj fantastici i počinje kao i gotovo svaki SF-film – uvodom o opisu okolnosti. U godini 2053., Evropska Unija je zaživjela, a cijeli Balkan je van Unije, ali pod njenim izvjesnim protektoratom. Na izborima 2053., vlast neočekivano osvaja Hrvatska kršćansko socijalna stranka pod vodstvom Tea Torlaka. Zahvaljujući iskoj izlaznosti i stranačkoj disciplini svojih članova, stranka osvaja apsolutnu većinu. Predsjednik Reiss umire čim je dao mandat Torlaku za sastav vlade. Torlak uz pomoć Sabora ujedinjuje obje funkcije, a nakon toga se i Sabor sâm ukida.

Slika budućnosti u piščevoj viziji je u nekim bitnim detaljima pogrešna, što baš i nije dobar znak, inače je početak sasvim solidan..

70 / 65 / 70 / 70 / 75 / 70 / 75 / 75 / 70 / 75 – 7,15

BALZAC, Honore de - "Žena od trideset godina" (1)

(1) Godina je 1813., mjesec april - jedna prekrasna mla­da djevojka, u pratnji svoga oca, dolazi na vojnu pa­radu Napoleonovih trupa. Djevojka po svaku cijenu že­li vidjeti paradu tru­pa i cara i u posljednjem trenutku, kad su ona i njen otac već izgubili nadu, ona ugleda i do­ziva jednog od ofi­cira iz careve pratnje, koji joj brzo pri­lazi i djevojku i njenoga oca dovodi iz publike među tru­pe, gdje ih po­vje­rava brizi dvojici grenadira. Iz me­đu­sobnog ob­ra­ća­nja doznajemo da je djevojci ime Ju­lie, da je oficir njen rođak, a da je otac djevojke vojvoda.

Za Balzaca, koji je pisao puno i brzo, početak je neuobičajen, pošto odmah ide u srž stvari, bez dugih uvoda i opisa (mada nešto kasnije ima opisa). Sasvim solidna proza, ali ništa naročito.

70 / 65 / 60 / 65 / 60 / 60 / 55 / 60 / 55 / 60 – 6,1

ASTURIAS, Miguel Angel - "Zeleni papa" (1)

(1) Na početku (odmah počinje akcija) pratimo Gea Maker Thompsona pri popravku svoga broda nakon noći provedene na moru u oluji. Sa sobom je imao tridesetak putnika, koji su tokom noći izludili od neizvjesnosti i nisu mu baš naklonjeni pri odlasku, pa je on za svaki slučaj opasao svoje pištolje. Nakon odlaska putnika, on nastavlja s popravkom. U glavi odvaguje svoje mogućnosti između prodaje broda i uzimanja novih putnika. Ubrzo potom dolazi Turčin i kupuje brod (usprkos kvaru). Time je buduća Thomp­so­nova karijera određena – postaće uzgajač banana.

Početak je stilski zanimljiv, kompleksan, kasnije se pojednostavljuje, manje zahtjevno.

75 / 75 / 70 / 75 / 80 / 80 / 75 / 70 / 70 / 75 – 74,5.

ANDREJEV, Leonid - "Tat" (1)

(1) Junak priče je Fjodor Jurasov, lopov na putu vlakom iz Moskve u posjetu. Na stanici, bez neke stvarne nužde, krade novčanik jednom starijem čovjeku. Vlak ipak polazi, ali Fjodor ima neugodan osjećaj. Njegovo samopouzdanje dolazi od njegovanog izgleda i uvjeren je da ga ljudi drže za mladog Nijemca sa solidnim zaposlenjem. Ulazi u odjeljak drugog razreda, gdje ga putnici dočekuju hladno. Pokušava zapodjenuti razgovor, ali bez uspjeha. Uvjeren je da ga ljudi proziru i vide njegovu pravu prirodu lopova. U panici izlazi na hodnik. Odlazi na platformu između vagona i pokušava pribrati misli. Razgleda pejzaž, ali je očito da mu se po glavi motaju iste misli kao prije.

Snažan početak, potom interesantno psihološko karakteriziranje, pred kraj smireno i malo monotono.

85 / 75 / 80 / 80 / 85 / 80 / 85 / 75 / 70 / 75 – 79,0.

ALBAHARI, David - "Brat" (1)

(1) Na početku romana upoznajemo glavnog lika ro­mana, Filipa, kome je poštar donio preporučeno pis­mo. Filip je potpuno uvjeren da se radi o greški i želi po­štaru vratiti pismo, ali ovaj, nakon što je dobio Fi­li­pov potpis za prijem i uzalud čekao na napojnicu, od­la­zi i ostavlja Filipa samog s pismom. Filipa je strah od pis­ma, jer ne zna šta je u njemu. Tupo sjedi u svom sta­nu i promatra pismo, nakon toga ga opipava, ne bi li ta­ko doznao što stoji u njemu. Nakon nekog vremena pre­vrće pismo, vidi da je njegovo ime i adresa na nje­mu, ali ne stoji ime pošiljaoca, pa prebacuje sebi što je uzeo pismo, a da ga nije s poštarom pregledao. Od ner­vo­ze počinje šetati po stanu, što kod njega u stanu nije ni­malo lako, jer je stan prenatrpan namještajem, pa se pla­nirano terapijsko šetanje pretvara u trku s pre­po­na­ma i iscrpljuje Filipa. Na kraju ipak otvara pismo ...

Situacija s kojom nas pisac suočava poprilično je banalna, ne dešava se u njoj gotovo ništa, ali je na neki svoj posebni način izuzetno vickasta. Sjajni su neočekivani obrati i digresije u glavi glavnog junaka i uvijek novi tokovi kojima pliva njegova psiha.

80 / 85 / 80 / 80 / 75 / 75 / 70 / 75 / 80 / 80 – 78,0