(1) Poetski početak romana je meni osobno jedan od najljepših početaka uopće. U njemu se pisac i junak romana prisjeća boravka u ratu negdje na obalama Dnjestra. Na putu kući se je sprijateljio s Mula Ibrahimom, vojnim pisarom, kome je spasio život. Po povratku kući se osjeća izgubljeno i prazno. Govori nam potom o ratnim doživljajima koji su mu se usjekli u sjećanje. Prvi doživljaj je kratak opis osjećaja besmisla nakon zauzimanja neprijateljskog utvrđenja za koji su pali mnogi njegovi drugovi, a drugi je puno detaljnije opisan i već u najavi osoban i neugodan. Kao prvo, pisac nas upoznaje s desetoricom Sarajlija s kojima je zajedno ratovao i kratko opisuje njihove sudbine. Osim Mule-Ibrahima i njega, svi su mrtvi. Pisac žali za njima i misli da su uzalud izginuli. Mula Ibrahim misli kako je rat ljudima ventil za agresije i zbog toga ga vlasti i koriste, koliko god bio besmislen.
Krasan početak, kasnije probija fatalizam. Mada nekoliko puta koristi nabrajanje, nije nimalo zamorno.
100 / 85 / 85 / 80 / 75 / 75 / 80 / 85 / 85 / 80 - 83
Nema komentara:
Objavi komentar