(1) Giovanni Drogo je nakon završene vojne akademije unaprijeđen u poručnika i sprema se na polazak u tvrđavi Bastiani, gdje je raspoređen. Iako bi zapravo trebao biti radostan nakon godina odricanja, on je u sebi ne osjeća. Osjeća da je propustio mladost i da mu ova nova sloboda neće nadoknaditi to doba života. Teško mu pada i odlazak od kuće, ali ga podilazi i neka zlokobna slutnja da se više neće vratiti. Njegov prijatelj Vescovi ga prati dio puta i oni razgovaraju o onome što Droga čeka u tvrđavi, ali ne uspjeva stvoriti neku sliku, pošto mu nitko nije znao ništa reći o njoj. Osjeća da ga njegov životni put odvaja i od prijatelja, da se njihovi putevi razilaze. Na brdu iznad grada, on baca zadnji pogled na grad. Tu se i Vescovi oprašta od njega. Na daljnjem putu, Drogo se raspituje za put do tvrđave, ali nitko mu ne zna odgovoriti. Polako se spušta i noć, sjene su sve duže i duže, kad se odjednom pred njim pojavljuje građevina nalik na tvrđavu. On je obilazi, ali nigdje ne vidi ulaza. Jedan slučajni putnik mu govori da je ovo mjesto odavno napušteno, i pokazuje mu jednu drugu građevinu u daljini.
Krasna, sjetna proza, ugođaj romana je prilično sumoran od samog početka.
75 / 80 / 85 / 75 / 80 / 85 / 75 / 70 / 75 / 70 - 77
Nema komentara:
Objavi komentar