(2) Jurasov se na svježem zraku potpuno opušta. S vlaka skače neki putnik na nasip. Jurasov osluškuje glasove u prirodi, zvukove vlaka. Sumrak je, potom pada i noć. Ovu idilu prekida kondukter, koji mu govori kako ne smije stajati na platformi, što se Jurasovu nimalo ne sviđa. Žali se suputnicima u odjeljku, koji se na to ne obaziru. Potom vlak opet staje, a pri ponovnom polasku škripa točkova podsjeća Jurasova na pijanu i razuzdanu pjesmu. U glavu mu se vraćaju slike ranijeg hapšenja, hvata ga strah.
Radnja se umrtvljava, nekako je neodređeno, nedorečeno, neobično za relativno kratku pripovjetku.
70 / 70 / 65 / 70 / 65 / 75 / 70 / 75 / 75 / 80 – 71,5
Nema komentara:
Objavi komentar