(1) Za toplog proljetnog dana, u suton, na periferiji Moskve, pratimo dvojicu pisaca, Mihaila A. Berlioza i Ivana N. Ponirjova (alias "Bezdomni"), kako razgovaraju o književnim temama - Bezdomni je isporučio Berliozu, glavnom uredniku jednog moskovskog književnog časopisa, naručenu poemu o Kristu. U njoj je Krista opisao u negativnom svjetlu, ali za Berliozov ukus isuviše živo, što mu se čini nedopustivo, pošto je on uvjerenja da je Isus obična obmana i izmišljotina, a nipošto povjesna ličnost. Berlioz povremeno osjeća slabost, bockanje u predjelu srca i čini mu se da ima halucinacije, pošto vidi nekog mršavog, neobično odjevenog čovjeka kako lebdi. On navodi potom kako je sve oko priče o Kristu već pojavljivalo u istočnjačkim religijama, te da se u svemu tome radi o najobičnijoj izmišljotini. U tome trenutku pred njima se pokazuje nepoznati čovjek, oko čijeg izgleda će kasnije kolati raznorazne priče. Berlioz i Bezdomni odmah prepoznaju da se radi o strancu.
Početak prvog poglavlja je lagani uvod u skurilni svijet ovoga romana - solidno, ali ono bolje tek dolazi.
75 / 75 / 80 / 85 / 85 / 90 / 85 / 85 / 90 / 85 – 83,5
Nema komentara:
Objavi komentar