Moto na početku pripovjetke je iz Biblije, motiv je taština. Nakon toga, iz opaske urednika doznajemo da je autor spisa umro u decembru 1946. god. u Sloveniji. Početak samog romana je isto tako u znaku taštine i govori o prolaznosti slave i piščevoj (tj. Ikarovoj) borbi protiv toga zaborava. U sebi vidi samo jednog zabavljača masâ u teškom ratnom vremenu, u jednom ratu koji nije njegov, u životu u kome je svu energiju posvetio klizanju. Čitatelja upozorava da ne očekuje sretan kraj, da on želi govoriti o prkošenju sudbini i to iskustvo podjeliti s čitaocima. Početkom drugog poglavlja junak / pripovjedač nam se predstavlja – ime mu je Ikar Gubelkijan, armenskog je porijekla, ali rodoslov mu je prilično šarolik. I njegov otac Aram se je bavio klizanjem, bio je u tome uspješan, ali nikad nije dospio na sami vrh.
Slojevita proza, mnoštvo isprepletenih motiva, stilski vrhunski, ali osnovni ton je samosažaljevajući, djeluje patetično.
80 / 80 / 75 / 80 / 75 / 70 / 75 / 70 / 75 / 70 - 75
Nema komentara:
Objavi komentar