(1) Beograd, za njemačke okupacije – njemački vojnik, kako izgleda na straži, je sa svojom djevojkom (ili droljom, kako navodi pisac), koja upravo odlazi kući. U blizini je Mića (aktivist), koji u mislima zamišlja kako ubija vojnika (ali to se očito ne dešava). Mića je tu sa svojom grupom kako bi diverzantskom akcijom onesposobio razglasnu stanicu. U drugom poglavlju pratimo Andriju Vekovića, koji obavlja posljednje pripreme prije odlaska u partizane. Zapravo i nema nekog posla, pošto su svi dokumenti ili sklonjeni ili spaljeni, već mu se po glavi ponajviše motaju okolnosti Aninog odlaska. On je uvjeren da će Ana otići s Mićom (onim iz prvog poglavlja), on je čak odnio njeno pismo Mići. Osjeća se tužno i tupo sjedi za stolom, prisjećajući se maloprijašnje epizode s praljom (zasad samo natuknuto). Nakon toga, sumnja u svoju odluku oko odlaska na partizansku teritoriju, misli da je star za to, da neće uspjeti napisati tu svoju "pjesmu za koju bi vrijedilo živjeti". Drugi glas mu govori kako bi donio korist pokretu otpora, doveo im nove borce. Neprestano propituje svoje motive i svoju iskrenost u cijeloj stvari.
Na početku brz tempo, poput akcionog filma, kasnije krasan unutrašnji monolog.
80 / 85 / 75 / 80 / 85 / 85 / 80 / 80 / 75 / 80 – 80,5
Nema komentara:
Objavi komentar