(3) Početkom jeseni dolaze trgovci drvetom i vrše svoju procjenu šume za licitaciju pri prodaji. Pisac govori i o žiru, koji je dobar kao stočna hrana, ali i kao cikorija. Krajem rujna šuma oživljava – ptice šojke kupe žir za zimu, a tu su i golubovi, koje je teško upucati, jer su plašljivi i na najmanji šum odlete, te srne, koje tako lagano skaču da izgleda kao da ni ne dotiču zemlju. U listopadu počinje, a u studenom kulminira lova na srne, s kojim pisac, kako izgleda, ima izvjesne teškoće, jer mu teško pada pucati na njih. Osim za lov, to je i vrijeme za sadnju žira za novu šumu, u kojoj sudjeluju čitava sele kako bi zaradili koju nadnicu pred zimu. Na drugoj strani, gdje šuma još nije posječena, opada lišće, dok je opet na trećoj strani sječa – sve je to neprekidni krug toka prirode. Koliko god bio svjestan neumoljivosti prirode, pisac daje dirljiv opis "groblja" porušenih stabala. Na kraju priče, još malo nabrajanja svega onoga što ova šuma ljudima omogućava – gradnja kuća, brodova, bačava, lijesova ... Kraj je ipak malo više pjesnički, a manje suha proza i dobit – šuma je tajnoviti mjesto koje skriva mnoštvo tajni ljudskih, lijepih i ružnih, ona je otjelovljenje jednog velikog bića, kome ljudski um uzalud pokušava ući u trag.
Kraj pripovjetke je i najljepši njen dio.
75 / 70 / 75 / 80 / 80 / 75 / 75 / 75 / 85 / 85 – 77,5
Nema komentara:
Objavi komentar